U Rimu vas nitko neće opljačkati uz prijetnju nožem. Grad je siguran za šetnju, čak i noću. Ono na što morate paziti je nepažnja, onaj trenutak kada pogledate gore prema arhitektonskim detaljima, a netko vam izvuče novčanik iz stražnjeg džepa. To se događa svakodnevno, posebno sada u travnju kada se ulice ponovno pune ljudima.
Podzemna željeznica i tehnika vrata
Linija metroa A glavni je teren za džepare. Kritične postaje su Termini, Repubblica, Barberini i Spagna. Džepari rade u grupama. Ne izgledaju kao kriminalci iz filmova, često su to mlade djevojke ili muškarci s vjetrovkom prebačenom preko ruke. Najuvježbanija tehnika je ona s vratima. Čekaju da uđete ili izađete, naprave gužvu točno na pragu vagona, lagano vas gurnu, a u trenutku kada se oglasi zvučni signal za zatvaranje vrata, novčanik nestaje. Oni ostaju na peronu, a vi odlazite bez dokumenata. Zlatno pravilo je držati ruksak ispred sebe na prsima. Ako idete autobusom 64 ili 40 od kolodvora Termini prema Vatikanu, vrijedi potpuno ista procedura.
Obratite pozornost i na automate za karte. Često ćete naići na ljude koji vam nude pomoć pri kupnji, posebno na većim željezničkim i metro postajama. Počinju pritiskati tipke na ekranu prije nego što shvatite što se događa, a zatim traže ostatak novca kao napojnicu. Ako je gužva, obratite se šalteru s djelatnikom ili koristite kreditnu karticu izravno na prolazima. To je najsigurniji i najbrži način prolaska.
Narukvice sreće i lažne peticije
Ako šetate oko Castel Sant'Angelo ili uz ulicu Via dei Fori Imperiali, netko će vam prići s velikim osmijehom i nazvati vas prijateljem. Obično u rukama imaju narukvice od pletenog konca ili male otiske. Kažu vam da je to poklon. Uhvate vas za zglob i pokušaju svezati narukvicu prije nego što stignete reagirati. Čim je čvor zavezan, poklon postaje roba i počinju uporno tražiti novac. Često povise glas kako bi vas osramotili pred drugim prolaznicima. Rješenje je jednostavno: ne zaustavljajte se. Držite ruke u džepovima, ne odgovarajte na pozdrav i nastavite hodati.
Još jedan tipičan prizor odvija se na pješačkim trgovima. Mladići ili djevojke s mapom u ruci zaustavljaju vas i traže potpis protiv droge ili za pomoć djeci u nevolji. Često se pretvaraju da su gluhi i nijemi. Čim potpišete papir, rukom prekriju dokument i pokažu vam iznose koje su ostavili ljudi prije vas. Dvadeset, trideset eura. To je stara prijevara, ali i dalje funkcionira jer se ljudi osjećaju krivima ako kažu ne nakon što su potpisali. Ignorirajte mape i nastavite brzo hodati.
Račun u restoranu i zamka s ribom
Loše jesti u Rimu postalo je teško, ali preplatiti je vrlo lako. Restorani s osobljem koje vas mami unutra mašući jelovnikom prevedenim na šest jezika prvi su znak za uzbunu. Pravi problem se ipak skriva u detaljima jelovnika. Ako naručujete ribu, obratite veliku pozornost na oznaku cijene po gramu. Cijela pečena riba naizgled košta osam eura, ali ta se cijena odnosi na sto grama. Orada za dvije osobe lako teži osamsto grama i na kraju ćete platiti šezdeset eura samo za glavno jelo. Uvijek pitajte konobara za procijenjenu težinu i ukupnu cijenu prije potvrde narudžbe.
Još jedan skriveni trošak je kruh. Ako vam donesu košaricu koju niste tražili, odmah pitajte je li uključena u cijenu pokrivala (coperto). Često je stave na stol automatski i naplate posebno na kraju obroka. Provjerite i stavku usluge. Mnogi jelovnici sitnim slovima na dnu stranice navode da se na račun dodaje postotak za uslugu, obično između deset i petnaest posto. Ako je usluga već uključena, napojnica nije obavezna. Tu je i trik s vinom koje nije na karti. Tražite čašu crnog vina, a konobar vam predloži posebno vino koje je upravo stiglo, bez da vam kaže cijenu. Kada stigne račun, otkrijete da ta boca košta trostruko više od ostalih. Tražite vinsku kartu, prstom pokažite bocu koju želite i provjerite cijenu crno na bijelo.
Taksiji, taksimetri i fiksne tarife
Službeni bijeli taksiji s oznakom na krovu jedino su prijevozno sredstvo koje trebate uzeti u obzir. Ignorirajte svakoga tko vam nudi prijevoz unutar terminala zračnih luka ili na kolodvoru. Za vožnje iz zračnih luka Fiumicino i Ciampino prema povijesnoj jezgri postoje fiksne tarife propisane zakonom. Taksimetar se ne koristi. Ponekad vozač može pokušati uključiti taksimetar tvrdeći da je vaš hotel izvan zone, stoga prije puta provjerite kartu perimetra Aurelijanovih zidina. Ažurirane tarife i službene granice možete provjeriti na portalu Turismo Roma.
Za vožnje po gradu zahtijevajte da se taksimetar uključi na početku vožnje. Isprika o pokvarenom uređaju za kartice klasik je koji odolijeva godinama. Prema zakonu, svi taksiji moraju prihvaćati elektroničko plaćanje. Ako vam na kraju vožnje kažu da terminal ne radi, recite im da imate samo kartice i da ćete pozvati prometnu policiju putem Comune di Roma. U devedeset posto slučajeva uređaj će čudom proraditi u nekoliko sekundi.
Preskakanje reda i preplaćene ulaznice
Područje između Vatikanskih muzeja i Trga svetog Petra puno je prodavača tura. Zaustavljaju vas na ulici i govore da red za ulaz traje tri sata, ali da oni imaju ulaznice za trenutni ulaz. Ono što vam prodaju je vođeni obilazak po nesrazmjerno visokoj cijeni. Ponekad vas pridruže grupama od četrdeset ljudi s improviziranim vodičima. Drugi put vam prodaju ulaznice koje biste sami mogli kupiti za pola cijene.
Za glavne atrakcije morate se organizirati unaprijed. Službene ulaznice kupuju se na institucionalnim stranicama, poput one Vatikanskih muzeja, tjednima prije dolaska. Ako stignete u proljeće bez rezervacije, stanite u red ili odgodite posjet za drugi dan. Kupnja ulaza na ulici vodi samo do trošenja novca na loše usluge.